Zakoračite u bolju budućnost

Kako utišati ego

Jer naš je fokus, naša „glava“, kao kompas. Može biti okrenuta samo u jednom smjeru. Mi sami određujemo koji je naš smjer, odnosno što nam je važno. Svjesno ili nesvjesno, zapravo u velikoj većini nesvjesno. I čim je nesvjesno, krivi je put.

Slijedom naših egoističnih potreba, cijeli život može biti podređen samo jednom obliku ostvarivanja jer u njemu nalazimo najveće zadovoljstvo ili najveću vrijednost za naš ego. Cilj sam po sebi ne mora nužno biti kriv, već je problem ta isključiva orijentiranost na taj jedan cilj i zanemarivanje potpunosti i zrelosti kojoj trebamo težiti. Ili još gore, da pod utjecajem naših strahova nemamo nikakav fokus i ne znamo što bismo i kako bismo i zato nećemo saznati ni tko smo ni što smo.

Ako nam je kompas pod utjecajem straha od tuđeg mišljenja i motivira nas što drugi misle o nama, ići ćemo u krivom smjeru. Ako odbijamo preuzeti odgovornost za svoj život i krivimo druge, kompas nam je opet u krivom smjeru. Ako su nam važna naša uvjerenja ili materijalne stvari, to će nas odvesti daleko u krivom smjeru od istine. U čemu ćemo vidjeti vrijednost i na što ćemo usmjeriti fokus, naša je odluka.

A da bi utišali ego, pronašli “uspjeh” i vlastiti svrhoviti put, naše odluke moraju biti svijesne, savjesne i hrabre! Tri sastavnice emocionalne inteligencije potrebne za utišavanje ega.

Svijest, savjest i hrabrost

Svijest je sposobnost objektivnog sagledavanja okoline   (npr., svjestan sam da je tvrdoglav), a samosvijest je sposobnost objektivnog sagledavanja samih sebe, odnosno da primijetimo kada nama upravlja ego (npr., svjestan sam da sam tvrdoglav).

Prva prepreka u sazrijevanju je upravo manjak te svjesnosti i samosvjesnosti – nesvjesnost. Jednostavno nismo svjesni sebe a potom i okoline, odnosno onoga što govorimo i kako se ponašamo. Gledajući sebe i druge, svi nosimo iste egoistične naočale.

Temeljni izazov utišavanju ega i razvoju vlastite emocionalne zrelosti je osvještavanje tog istog ega i nesvjesnosti koju izaziva, da vidimo sebe i okolinu onakvima kakvi stvarno jesmo, a ne kakvi bismo htjeli biti, mogli biti ili kakvi smo bili.

Savjest je unutarnji moralni kompas i „nadređena“ je i odgovorna za našu motivaciju i empatiju. Ona koja je odgovorna za to upravljaju li nama ego – strahovi ili ljubav i stvaranje.

Ako osvijestimo da nam se ego probudio i osvjestimo u sebi, primjerice, razmaženost ili pohlepu, na nama je da odlučimo želimo li poći tim putem. Na našoj je savjesti da kaže da to nije ispravno i da se ne želimo tako ponašati ili ćemo ipak zaključiti da nas nije briga i nastaviti tim putem podilazeći vlastitoj slabosti, iako ju prepoznajemo.

Ako shvatimo da lažemo jer nam je lakše, na našoj savjesti je da odlučimo drugačije. Jer svim navedenim manifestacijama ega štetimo najviše sami sebi, a posljedično i svojoj okolini. Stupanj savjesti je ona sastavnica koja će nam odrediti interni životni kompas, a na našoj hrabrosti će biti da ju slijedi. To je onaj dio koji će nam reći je li u redu prelaziti preko ljudi da bismo ostvarili svoje ciljeve ili će ipak i drugi biti važni. To je onaj dio koji nam kaže je li u redu biti ohol i bahat ili nije. To je onaj dio nas koji će nam omogućiti da se suočimo sami sa sobom, s istinom o sebi.

Savjest je ona koja će nam reći nakon svađe kada se stiša ego da smo bili u krivu i da se trebamo ispričati. Savjest je ona koja će nas natjerati da krenemo težim, ali ispravnim putem. Ako je imamo i ako smo je njegovali i razvijali, a ne zanemarivali. Ako ju ignoriramo, možemo odlučiti drugačije, imamo slobodnu volju. Možemo odlučiti biti zavidni i materijalisti. Možemo odlučiti i krasti, lagati i mrziti. Možemo odlučiti htjeti sve i biti razapeti svojim željama i sebičnosti. Možemo odlučiti ignorirati istinu i naše ego – strahove.

Razumijemo da načelno to nije ispravno i istina, ali nam donosi kratkoročne koristi, a dugoročno ne možemo ili ne želimo gledati. Pa nastavljamo „tamnom stranom” jer ne vidimo koliko će nas to višestruko puta dugoročno koštati. I koštat će kroz još jedno stanje ega, grižnju savjesti. Prirodno urođeni mehanizam otpora neslijeđenju istine. Toliko jak da može, kao i svaka patnja, fizički boljeti. 

Ništa na svijetu ne iziskuje više hrabrosti nego suočavanje sa sobom te utišavanje svog ega. Hrabrosti da slijedimo to što vidimo i prepoznajemo kao istinito. Hrabrosti prepoznati i suočiti se sa svim svojim ego – strahovima i slijediti ono što je ispravno za sve.

Ako smo vezani uz razne ideje i misli, trebat će nam puno hrabrosti pri donošenju i provođenju odluka da se ne vežemo ni uz jednu ideju. Hrabrosti da stojimo neovisni i nevezani za bilo koje uvjerenje koje nam je nametnula okolina ili koje smo sami iz straha usvojili.

Ako smo egoistični i skloni samo sebi, svojim uspjesima, svojim ciljevima i svojem egu, trebat će opet puno hrabrosti za suočavanje s istinom da volimo iskreno samo sebe, pustimo svoj ego i napravimo mjesta za druge u svojim mislima, riječima i djelima.

Lakše je nastaviti poznatom stazom egoizma, nego zauzdati podivljali ego i posvetiti se nekom drugom osim sebi. Ako smo pasivni, prihvaćamo ulogu žrtve, ljutimo se i bijesni smo na sve, trebat će puno hrabrosti za suočavanje s istinom i sa svim demonima koje godinama izbjegavamo vidjeti. Lakše je gurnuti glavu u pijesak nego se hrabro boriti protiv svojih strahova i demona.

Izjave klijenata

Otkrijte putovanje u samospoznaju

Želite li saznati više o tome kako utišavanje ega može dovesti do dubljeg razumijevanja ljubavi i istine?
Zoran Salopek vodi vas na putovanje koje će promijeniti vaš pogled na život.

Upišite svoj e-mail i dobijte ekskluzivan pristup početnim poglavljima njegovih knjiga.