Smisao života je prikupljanje informacija, odnosno iskustava! Kao takav je kolektivne prirode i predodređen nama, odnosno našim dušama koje imaju neodoljivu potrebu, ali i zadatak, rasti i razvijati se te savladavati nova znanja prikupljanjem novih iskustava.
Ta nova znanja mogu biti vanjska – iskustvena ili unutarnja – spoznajna. Iskustvena su ona koja spoznamo već samim time što nam se dogode, kao što su putovanja, slomljena ruka ili prvi poljubac. A spoznajna su ona koja stječemo savladavajući vlastite izazove potaknute ego – strahovima.
Pa tako primjerice, dobijemo li otkaz zbog pasivnosti i kroz to iskustvo naučimo biti proaktivni, možemo reći da smo nešto spoznali. Pritom, same okolnosti našeg iskustva samo su nevažne dekoracije, one su bile samo okidač koji nas je usmjerio prema spoznaji i potaknuo nas na promjenu. Isto vrijedi i ako smo, primjerice, sebični i zbog vlastite sebičnosti naš partner odluči zatražiti razvod. Taj je razvod samo okidač za spoznaju neke naše važne ograničavajuće osobine koja će nas nadalje potaknuti da krenemo putem promjene.
No, s druge strane, ne osvijestimo li pasivnost ili sebičnost kao unutarnji kamen spoticanja i izazov ega koji inhibira naše sazrijevanje, slična će nam se iskustva zasigurno ponavljati i u različitim aspektima života, ali svakako sve dok ne naučimo ono što trebamo naučiti.
Smisao života ispunimo kada utišamo ego i spoznamo ljubav – vrijednost stvaranja i dijeljenja. Jer nema veće ljubavi od stvaranja i nesebičnog dijeljenja. Time se orijentiramo isključivo na objekt našeg stvaranja koji nema veze s nama samima, s našim egom.
Samim time, nismo važni mi nego objekt našeg stvaranja, a mi sreću, zadovoljstvo i motivaciju nalazimo u stvorenome – to je definicija čiste ljubavi. Nema veće umjetnosti od stvaranja iz ljubavi, to je ključ samorelizacije.
A razmišljamo li mi i stvaramo li te dosljedno prenosimo računalni kod, knjigu, pomoć bližnjemu, gradimo tvrtku, glazbu ili obiteljsku kuću, u potpunosti je nevažno.
Važno je jedino da stvaramo i ne bavimo se sobom jer se na taj način najviše i bavimo sobom. Kada stvaramo i mi rastemo.
Svrha života je dijeljenje informacija, odnosno iskustava koje smo spoznali na putu sazrijevanja, smisla života.
Za razliku od smisla života, svrha života je individualnog karaktera i namijenjena je svakom od nas pojedinačno.
Kada uvidimo vrijednost davanja na najboljem smo putu da ispunimo vlastitu svrhu života, a kada toliko sazrijemo da spoznamo vrijednost ljubavi, odnosno stvaranja i dijeljenja, nećemo se morati pitati što mi to imamo za dati, tu jasnoću ćemo sigurno već steći po putu ispunjavanja smisla života, našeg sazrijevanja.
I u tom trenutku jedino pitanje koje postavljamo je: „Kako mogu drugima prenijeti svoje iskustvo i svoje spoznaje?”
Saznajte prvi novosti o publikacijama i predavanjima
Želite li saznati više o tome kako utišavanje ega može dovesti do dubljeg razumijevanja ljubavi i istine?
Zoran Salopek vodi vas na putovanje koje će promijeniti vaš pogled na život.
Upišite svoj e-mail i dobijte ekskluzivan pristup početnim poglavljima njegovih knjiga.
