Naša emocionalna inteligencija, koju čine svijest, savjest i hrabrost, zapravo je jedini alat za rješavanje izazova ega i strahova koji ih potiču i stoje na putu sazrijevanja. Ona je nužna kako bismo prepoznali ego (svijest), odlučili postupiti ispravno i u skladu s istinom (savjest) te zaista to i proveli iz ideje u djelo (hrabrost). Ona nam također pomaže razriješiti traume skrivene iza strahova na našem  putu spoznaje unutarnjih iskustava.

Nesvjesna osoba će reći: „Ne, ne znam da radim nešto pogrešno. Nisam toga svjesna.“
Osoba bez savjesti će zaključiti: „Znam da postupam pogrešno, ali baš me briga.“
A manje hrabra osoba oklijevajući će kazati: „Znam što radim i znam da je to pogrešno, ali mi je preteško mijenjati se.“

Važno je napomenuti da je razvijanje emocionalne inteligencije samo po sebi izazov, pa najprije trebamo razviti svijest, savjest i hrabrost kao alate kojima ćemo prevladavati strahove i izazove ega.
Kao i sve, i naša emocionalna inteligencija može biti unutarnja i vanjska. Važno je napomenuti da mi možemo biti svjesni tuđeg ponašanja (svijest), ali ne svojega (samosvijest) i obratno. Isto tako, može nam biti jako stalo do ispravnosti i moralnosti u vanjskom svijetu, ali ćemo odmahnuti rukom kada shvatimo da smo tvrdoglavi.
Mi možemo biti toliko hrabri da stanemo pred metak, ali se smrznemo kada trebamo napraviti najmanju promjenu u životu.