Samo slobodan um zna što je ljubav. Jiddu Krishnamurti
Filozofi su ljubav često opisivali kao temeljni princip života. Za Platona, primjerice, ljubav je težnja duše prema ljepoti i istini. Sartre bi rekao da ljubav znači prihvaćanje slobode drugoga, dok je za Fromma ljubav vještina koja zahtijeva znanje, trud i praksu. Djelomično, svi su u pravu!
Ljubav je unutarnja snaga
Ljubav je snaga potrebna za slijediti istinu kroz novo iskustvo! Ljubav je unutarnja snaga potrebna za naučiti voljeti, stvarati te davati nesebično suočavajući se sa svojim strahovima, svjesnima i nesvjesnima. Jer sve što mislimo, kažemo i napravimo može biti samo ego (neiskustvo i posljedični strah) ili ljubav (snaga i promjena), a razliku između njih pokazuje istina. Jer ljubav nije nešto s čim se rađamo, ljubav je vještina koju moramo savladati vlastitom snagom, individualno stanje zrelosti koje nema veze s drugim ljudima. Stoga najvažnije pitanje vezano za ljubav nije voli li nas netko ili ne, nego je li naučio voljeti. Zapravo, ljudi često žele pružiti puno više, ali jednostavno ne znaju bolje jer još nisu savladali vještinu ljubavi. A za spoznaju ljubavi kao vještine trebat će nam spoznaja svake od vještina samoostvarenja.
Zaista, nećemo naučiti voljeti dok ne naučimo odlučnost, odgovornost ili discipliniranost, a s druge strane da znamo oprostiti, prihvatiti ili prepustiti se životu. Ljubav je vještina koja se nalazi u toj točki filigranskog balansiranja između ljubavi prema sebi i ljubavi prema drugima. No, kad zaista spoznamo ljubav shvatit ćemo da nema ljubavi prema drugima i prema sebi. Kada zaista naučimo taj balans znat ćemo voljeti sve, uključujući i sebe, jer ćemo shvatiti da mi ljudi nismo odvojeni ničim osim strahom i neznanjem.
Razmišljanje je, kao čist proizvod ljubavi, orijentirano isključivo na objekt našeg stvaranja i nije povezano s nama samima, odnosno s našim egom. Samim time, nismo važni mi, odnosno naš ego, nego objekt našeg stvaranja, a mi zadovoljstvo i motivaciju, stanje ljubavi, nalazimo u stvorenom. Jer ljubav je i snaga potrebna za stvaranje. Nema veće umjetnosti od stvaranja iz ljubavi, to je ključ samoostvarenja i put prema apsolviranju vanjskog svijeta. A stvaramo li mi računalni kod, knjigu, pjesmu, tvrtku, glazbu ili obiteljsku kuću, nije nimalo važno. Važno je jedino da stvaramo i ne bavimo se svojim egom jer se tako najviše i bavimo sobom, odnosno svojom dušom koja treba stvaranje. Kada stvaramo, i mi rastemo.
Ljubav je i snaga potrebna za davanje i dijeljenje. I kada zaista uvidimo vrijednost dijeljenja, cijeli život ćemo posvetiti davanju, a nećemo davati samo povremeno kako bismo utišali svoju savjest. Ljubav je davanje onoga što imamo, vremena, znanja, novca, jasnoće, sebe. Zamislite, primjerice, da potpuno nesvjesnoj osobi koja uvijek krivi okolinu za svoje stanje pomognemo promijeniti fokus, usmjeriti unutarnji kompas u pravome smjeru, u smjeru vlastite odgovornosti? Zamislite koliko će to nepovratno pozitivno utjecati na život te osobe i na život svih oko nje? Zamislite koliko ljubavi dajemo toj osobi i njenoj okolini koju i ne poznajemo?