Sve naše emocije i kako nam trenutno izgleda naš život posljedica je naše osobnosti, onoga što smatramo da smo mi. Naša osobnost je ono kada kažemo „mi smo jednostavno takvi“. No mi nismo „takvi“, to je trenutna razina naše zrelosti, našeg iskustva, ništa više. Nitko nije zauvijek naivan ili impulzivan, samo treba iskustva da se shvati nepotrebnost istoga.

Obilježje ove razine je njegova dualnost, a to je, s jedne strane, naša pasivnost ili naivnost, potiskivanje ili manjak samopoštovanja, a s druge strane naša agresivnost ili nepovjerenje, ekspresija ili samoljublje. Što je osoba nezrelija i više pod utjecajem ega, više će biti u otklonu od sredine i prema ekstremu pasivnog stanja ega ili agresivnog stanja ega. Jačinom svog otklona od sredine privlačit će osobe i događaje suprotnog otklona. Što je osoba iskusnija i zrelija, više će se približavati sredini i kao nagradu spoznajno živjeti osobnosti stanja ljubavi poput zahvalnosti, kritičkog razmišljanja, tolerantnosti, strpljenja ili radosti.

Jer sve nabrojano su opet samo posljedice i kao takve ne mogu biti spoznajno „trenirane“ već samo zaslužene kao nagrada za savladane vještine.