Uspjeh, kao što ga društvo često definira, uvjetovan je vanjskim faktorima. Postoji niz ciljeva koji nam se često predstavljaju kao ključni pokazatelji uspjeha: diplome sa prestižnih sveučilišta, impresivne plaće, vlastite tvrtke, pa čak i osnivanje više tvrtki. Ova postignuća često mjere našu vrijednost u društvu, a mi ih proživljavamo kao potvrdu vlastitog uspjeha.

Međutim, problem s ovim vanjskim mjerilima je što su prolazni. Čim dosegnemo jedan cilj, postavljamo novi, stvarajući beskonačnu petlju težnje i postignuća. S jedne strane, ova neumorna potraga može se činiti iscrpljujućom, ali s druge strane, možda nam je potrebna.

Svaki cilj, bez obzira koliko bio površan ili materijalistički, pruža nam priliku za rast i učenje. Kroz svaki pokušaj, neuspjeh i konačno postignuće, stječemo iskustva koja oblikuju tko smo. Završetak fakulteta može nas naučiti disciplini, zarada novca može nas naučiti vrijednosti rada, a otvaranje tvrtke može nas naučiti vodstvu i upravljanju rizikom.

Ali pravo putovanje leži u onome što dolazi poslije. Kada trčimo maraton u potrazi za uspjehom, pravi trijumf leži ne u prelasku ciljne linije, već u onome što smo naučili o sebi tijekom trčanja. Krajnji uspjeh nije u materijalnom postignuću, već u ovladavanju samim sobom.